Koracala je kroz hol,noseci svoj skromni ranac na lijevom ramenu.
Sam taj ogroman prostor,prigusena svijetla i odjek njenih koraka ulivao je strah.
Razgledala je oko sebi iduci,ne znajuci ni sama gdje.
Odlucila je koracati sve dok ne ugleda ljudsku priliku.
Svejedno je voljela sam taj osjecaj straha i uzbudjenja od nepoznatog i tajanstvenog.